Ova prica se malo odmice od klasicne price o politici ali itekako ima veze sa njom
jer politika je sve o cemu pricamo, zar ne.

Prica prva

Nakon diplomiranja u januaru 2004. godine otisao sam na odsluzenje vojnog roka, koji sam odsluzio u avgustu iste godine. Slijedeci korak je bio potraga za poslom.Konstantno sam prelistavao oglase na internetu i u dnevnim novinama. Jedan od njih mi je privukao paznju. Poznata svjetska kompanija za proizvodnju lijekova je otvorila predstavnistvo u BiH i trazila je jednoga predstavnika u TK. Prijavio sam se na konkurs,otisao na razgovor u Sarajevo gdje me je docekao direktor (koji je bio stranac) i slijedio je niz pitanja. Jedno od pitanja je bilo i ovo: “Kako bi Vi ubijedili doktora da propisuje lijekove koje proizvodi nasa firma”?. Logican odgovor (bar za mene) je bio taj da kvalitet lijeka je dovoljan motivator doktoru da ga preporucuje pacijentima. Njegova reakcija je bio cinican osmijeh. Pokusao sam malo ispraviti situaciju sa jos nekim dopunskim odgovorom, koji je donekle ispravio stvar.
Bio sam pozvan na trening-seminar ali sam se zahvalio na pozivu.

Prica druga

Imam sina starog 18 mjeseci. Prije neki dan je dobio upalu plucnog krila.Prvu pomoc sam potrazio u Hitnoj sluzbi i dezurna doktorica je posao obavila izuzetno dobro,onoliko koliko je bila u moci. Sutradan sam otisao pedijatru. Ovdje necu o imenima. Svi znaju da kod nas u DZ ordiniraju tri ljekara, spec.pedijatrije i ovdje cu sve oslovljavati kao pedijatre (bez obzira na spol). Ljekar kome sam odnio dijete mu je prepisao antibiotik, koji se koristi tri dana, i nakon cega se ne smije koristiti izvjestan period jer je izuzetno jak.
Nakon neobavezne price sa nekim ljudima, mnogi su bili sumnjicavi prema tome lijeku, jer su mi rekli da on sem patogenih bakterija (onih koje izazivaju bolest) unistava i tzv. dobre bakterije, kao sto su one u crijevnoj flori, a koje pomazu apsorpciju hranjivih tvari.

Ja sam neko ko poprilicno dosta stvari zna o stvarima vezanim za medicinu, ali ovaj lijek je bio u prodaji pod imenom koje ja nisam prepoznao, dok ga poznajem pod drugim imenom.Da sam znao o cemu se radi mozda ga ne bih koristio, mozda bih, nisam siguran.
Nakon toga dijete je dobilo proljev i povracalo je (iako ne mogu reci da je sigurno od toga), tako da sam imao novi problem.
Ponovo sam otisao ljekaru, ovoga puta drugome, i u prici od prve je pogodio sta je dijete koristilo kao i ko mu je dao lijek.Slijedila je  konstatacija da je to mozda bilo preuranjeno.
Bila je jos jedna bitna stvar ali sad necu o njoj vec cu to rijesiti licno sa ljekarom, prvom prilikom.

Sad dolazimo do situacije u prvoj prici, mome odgovoru na postavljeno pitanje,cinicnom osmijehu i propisanom lijeku u drugoj prici.

Ironicno je sto sam se ja nasao u obadvije situacije.Da li zaista ovdje ima neke veze ne znam, ali bih volio znati.

Za dobro svih nas nadam se da nema, hocu da vjerujem da nema. Do sada sam uvijek mislio da nema veze kojem doktoru idem ja ili neko drugi. A, sada…mozda i ima.

Covjek dode u situaciju da svaki puta kada idem doktoru sa djetetom budem na oprezu, cak i onda kada idem ljudima u koje imam puno povjerenje kao ljekarima. Dosta stvari se desava u najhumanijoj profesiji na svijetu koje nikome ne idu na cast (prevenstveno mislim na pritiske farmaceutskih kompanija).

Ovdje moram pohvaliti medicinske sestre na pedijatriji koje su izuzetno ljubazne i pomazu u svakoj situaciji.

Ovaj tekst je objavljen dana Srijeda, 23. Januar, 2008 u 9:51 am i postavljen u kategoriju Dnevnik. Komentare možete preuzeti ovdje RSS 2.0. You can skip to the end and leave a response. Pinging is currently not allowed.